Fjodor Mihailovič Dostojevski

Dostojevski citati

Ako si se uputio prema cilju i putem počeo da zastajkuješ i kamenjem gađaš svakog psa koja na tebe laje, nikada nećeš stići na cilj.

Niko se nije vratio da živi u prošlosti. Zato ne misli na prošlost, gledaj samo u budućnost.

Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.

Kada je bogatstvo izgubljeno ništa nije izgubljeno, kada je zdravlje izgubljeno skoro sve je izgubljeno.

Ako raj nije u tebi samom, nikad nećeš ući u njega.

Glupan koji je postao svestan da je glupan nije više glupan.

Onaj koji nikad ne promeni svoje mišljenje voli samog sebe više nego li istinu.

Mudar čovek čita i mudre knjige i samoga sebe.

Pre nego što kažeš ljudima kako treba da žive, pokaži to na svom primeru.

Oni koji umeju da govore, govore kratko.

Nekoga je bolje imati među neprijateljima nego među prijateljima.

Ako si uspešan u nečemu ili će te kopirati ili će ti zavideti ili će te mrzeti.

Ništa na svjetu nije teže od iskrenosti i nema ništa lakše od laskanja.

Koliko je ljudi koji ne misle sami, nego žive od misli koje su izmislili drugi.

Rad je zadovoljstvo razuma a nerad je naslada mašte.

Nastojim voleti život više od njegovog smisla.

Za čoveka nema nista primamljivije od slobode njegove savesti, ali ni ništa teže.

Voleti znači moći drugog čoveka videti onakvim kakvim ga je bog stvorio.

Ne može se voleti ono što se ne poznaje. Bilo da je reč o čoveku ili o narodu. Budite sigurni da svi oni koji svoj narod prestaju da razumeju i gube vezu sa njim, odmah i u istoj meri gube i veru očeva, postaju ili ateisti ili ravnodušni ljudi.

Srcu koje istinski ljubi ili ljubomora ubija ljubav ili ljubav ubija ljubomoru. Sasvim suprotno biva sa strašću.

Samo činjenica što mi je žena pružila ruku značila je čitavu epohu u mom životu.

Nema razlike između budale i mudrog čoveka kad su zaljubljeni.

Što je vlast veća, to je strašnija njena upotreba.

Bilo šta što je korisno čovečanstvu, to je i plemenito.

Dostojevski o podeli ljudi (odlomak iz dela Zločin i kazna):
„Što se, pak, tiče moje podele ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona donekle proizvoljna, ali ja i ne insistiram na tačnim brojčanim podacima. Ja samo verujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu dele na dve kategorije: na nižu (na obične), to jest na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu reč.
Tu, razume se, postoji beskonačno mnogo podela, ali osobne crte obe kategorije su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, uopšteno govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, njima je i u obavezi da budu poslušni, jer to je njihova namena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razume se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti – uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmera – to imajte u vidu.
Prva kategorija je uvek gospodar svog vremena, a druga – gospodar budućnosti. Prvi održavaju svet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svet i vode ga ka cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje.“

Нема коментара:

Постави коментар